ZABORAVILI STE VAŠE PODATKE?

Sprećavanje nesreće

Ako osjetite znakove umora i iscrpljenosti, odmorite se. Ako se osjećate iscrpljeno i poslije dužeg odmora, radije odustanite od svog cilja, vratite se po mogućnosti s pratnjom.
Nosite uvijek propisanu i preporučenu opremu.
Već kod planiranja i pripreme planinarskog uspona pokušajte predvidjeti moguće opasnosti.
Uvijek se raspitajte kod lokalnog stanovništva (ako je to moguće) ili kod planinara koji su već bili na području gdje planirate ići o specifičnostima područja.
U planine ne idite nikada sami. Prilikom planiranja vaše ture važan faktor je izbor partnera za planinarenje.
Odluke „unatoč tome“ , „ma nema veze“ vrlo su opasne, a ponekad i presudne.
Ako vam prijeti opasnost sklonite se na vrijeme, čuvajte svoju snagu, NE SRLJAJTE GLAVOM BEZ OBZIRA!

PRVA POMOĆ U SLUĆAJU NESREĆE
Dužnost je svakog planinara da ozlijeđenom ili bolesnom pruži pomoć na licu mjesta, prije dolaska liječnika, u skladu sa svojim znanjem, iskustvom i mogućnostima. Bit prve pomoći je ozlijeđenom sačuvati život i spriječiti pogoršanje stanja, držeći se određenih pravila ovisno o karakteru ozljede. Pružanje pomoći ne smije se odgađati već se treba snaći s onim što imamo, ujedno svladati strah, ostati priseban, pomoć pružiti brzo, ali ne brzopleto. Ne zaboraviti unesrećenog zaštiti od hladnoće kako mu se tijelo zbog mirovanja ne bi pothladilo.
Najčešće nesreće u planinama su:
* nesvjestica
* šok
* prijelom kosti i uganuće
* krvarenje
* rane
* visinska bolest
* sunčanica
* toplotni udar
* sunčano sljepilo
* snježno sljepilo.

Ako je unesrećeni pri svijesti, treba mu dati zaslađene vode, alkohol se NE smije davati premda prividno grije, alkohol širi krvne žile i uzrokuje brže hlađenje tijela. Kad je nekom već loše, ne treba ga omamljivati, jer će mu tada, logično, biti još lošije.
– nesvjestica – u slučaju nesvjestice unesrećenog moramo poleći na bok kako se ne bi ugušio vlastitom slinom, jezikom i ugrušanom krvlju, ne smije mu se davati nikakav napitak jer je refleks gutanja isključen;
– šok – simptomi šoka su: bljedilo, brz puls, površno disanje, uznemirenost, nesvjestica; bez oklijevanja unesrećenomu treba glavu poleći na nisko uzglavlje, a ruke i noge podići gore, a ako je bez svijesti ili povraća, poleći ćemo ga na trbuh glavom okrenutom naniže i u stranu;
– prijelom kosti i uganuće – prelomljenu kost treba imobilizirati; kao sredstvo za imobilizaciju može nam poslužiti kišobran, cepin, hodački ili skijaški štap, komad grane…
kod uganuća ili iščašenja također treba napraviti imobilizaciju;
– krvarenje – prije svega treba ga zaustaviti, ako krv brizga u mlazu treba pritisnuti iznad rane i sačekati da krv stane. Na ranu treba staviti dovoljno sterilne gaze i previti je, a ozlijeđenom dati zaslađene tekućine. Rane nikako ne ispirati niti dirati prstima;
– visinska bolest – javlja se u visokim planinama zbog smanjene količine kisika i manjeg tlaka zraka; prepoznati se može po: glavobolji, slabosti, vrtoglavici i halucinacijama; odmah treba odustati od daljnjeg penjanja i pojesti nešto što će nam vratiti energiju i vratiti se na visinu gdje nema simptoma visinske bolesti; osjetljivost na visine smanjuje se postupnom aklimatizacijom;
– sunčanica – prepoznati ćemo je po glavobolji i vrtoglavici nakon dugog hodanja po vrućini; oboljelog ćemo polegnuti u sjenu i staviti mu na glavu hladne obloge; preventivno treba izbjegavati uspone od 12-14 sati;
– sunčano sljepilo – to je posljedica prevelike količine svjetlosti koja ulazi u oko; oči treba štititi sunčanim naočalama koje imaju UV-zaštitu, jer druge tamne naočale šire zjenice onda kad bi trebale biti skupljene; ukoliko se sljepilo pojavi, treba izbjegavati svaki izlazak na svjetlo i na oči staviti hladne obloge; sunčano sljepilo se može dobiti i zimi jer nema veze sa sunčevom toplinom;
– prijelomi – znakovi prijeloma su: bol, nemogućnost pokretanja ozljeđenog uda, oteklina na mjestu prijeloma, deformitet uda (nije uvijek prisutan), ako postoji, siguran je znak prijeloma;
ako je slomljeni ud deformiran, treba ga izravnati uzdužnim istezanjem; slomljena kost se mora imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozlijeđenog; kod otvorenih prijeloma ranu treba pokriti sterilnom gazom i imobilizirati u zatečenom položaju;
– Iščašenje je ozljeda kod koje zglobna glavica izlazi iz zglobne čašice, zglob je izobličen i bolan, svaki pokušaj kretanja nailazi na otpor i bol;
prije prijevoza do bolnice treba imobilizirati zglob u položaju u kojem je zatečen i ne pokušavati sami namjestiti zglob;
– Uganuće – je ozljeda ligamenata i zglobne čahure nastale zbog naglog pokreta u zglobu, najčešće se događa u gležnju; javlja se oštra bol, a potom i oteklina zgloba;
tegobe se mogu ublažiti hladnim oblogama, noga treba mirovati u povišenom položaju; u težim slučajevima potrebna je liječnička pomoć.
Imobilizacija-je postupak kojim se ozljeđeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja. U okviru prve pomoći provodi se privremena (transportna) imobilizacija. Njena svrha je spriječiti pogoršanje ozljede i smanjiti bol tijekom prijevoza do bolnice. Indikacije za imobilizaciju su: prijelom kost, iščašenje, opeklina, smrzotina, zmijski ugriz, prignječenje uda…
Šok– u medicinskom smislu znači –po život opasno stanje poremećene cirkulacije krvi koji mogu imati različite uzroke i mehanizme nastanka, a to su: veliki gubitak krvi, teške ozljede, opsežna opeklina, prignječenja udova, strijelne ozljede, ozljede trbuha, prsnog koša, alergijske reakcije, srčani infarkt, sepsa, veliki gubitak tjelesne tekućine. Bol i strah potpomažu razvoju šoka. Znakovi šoka su: koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem, usne i prsti mogu biti modri, puls je ubrzan, disanje ubrzano i površno, osjećaj hladnoće, žeđ, mučnina i ponekad povraćanje, nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelazi u apatiju nezainteresiranost, bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan.
Strujni udar-udar groma nastaje kad se osoba uključi u strujni krug. Posljedice mogu biti bezazlene ili kobne. Mokra ili vlažna koža ima manji el. otpor što pogoršava posljedice strujnog udara. El. struja prouzrokuje oštro ograničene opekline, prolasci struje kroz srce ili mozak mogu izazvati trenutnu smrt.
-Postupak– unesrećenog treba što prije osloboditi iz strujnog kruga, pritom pazeći na svoju sigurnost. Ako je unesrećeni bez svijesti treba provjeriti disanje i krvotok i po potrebi započeti mjere oživljavanja, onesviještenog koji diše okrenuti na bok, s opeklinama postupiti kao što nalaže pomoć kod opekotina.
Besvjesno stanje-mogu biti bezazlena ili vrlo teška stanja. Ako naiđemo na čovjeka koji nepomično leži ili se u našem prisustvu srušio na tlo, lagano ćemo ga protresti i upitati npr: «Što se dogodilo, čujete li me, kako se zovete?». Kod plićeg gubitka svijesti onesviješteni može pomicati pojedine dijelove tijela ili povraćati, ako nema nikakvih reakcija osoba je u najdubljem gubitku svijesti (koma).
-Postupak– pozvati liječničku pomoć, provjeriti disanje i krvotok i po potrebi započeti postupkom oživljavanja. Ako diše postaviti ćemo ga u bočni položaj, pokriti ga, da se sprijeći pothlađivanje i nikako ga ne ostaviti samoga.
Oživljavanje(reanimacija) -prestanak disanja i srčanog rada ne mora značiti definitivnu smrt. takve osobe možemo u nekim slučajevima povratiti u život postupkom oživljavanja. Oživljavanje podrazumijeva umjetno disanje i masažu srca. Prestanak disanja i rada srca organizam ostaje bez kisika, što dovodi do odumiranja stanica. Moždane stanice odumiru prve, već za nekoliko minuta. Samo unutar tog kratkog vremena ima smisla pokušati oživljavanje.
-klinička smrt to je stanje neposredno nakon prestanka disanja i srčanog rada, a prije odumiranja stanica, kada je još moguće postupkom reanimacije oživjeti osobu.
-cerebralna (moždana) smrt – to je odumiranje moždanih stanica, nastaje nakon nekoliko minuta po prestanku disanja ili rada srca. Ovo je nepovratan proces.
– Postupak – dati umjetno disanje i masažu srca, što prije pozvati prvu pomoć

SAVJET: Prilikom pružanja pomoći u planini NIKADA NE ZABORAVITE NA VLASTITU SIGURNOST!

ZAPAMTITE:
Ukoliko se u planini dogodi nesreća, GSS se obavještava na slijedeći način:
• na telefon Državne uprave za zaštitu i spašavanje ( Policija )  122
• na svim obavještajnim tačkama GSS (najčešće su to opskrbljeni planinarski domovi), koje su vidno
označene natpisom i znakom GSS

Preporučuje se da obavijest o nesreći daje svjedok nesreće jer će najbolje moći odgovoriti na pitanja u vezi nesreće.
On treba dati slijedeće podatke:
• svoje ime, prezime, adresu i telefon
• ime, prezime, adresu i telefon unesrećenog
• kada se nesreća dogodila i kakve su ozljede
• gdje se unesrećeni nalazi (što tačniji opis pristupa do mjesta nesreće)
• što je već poduzeto i tko je još obaviješten

TOP