ZABORAVILI STE VAŠE PODATKE?

Dan za pamćenje na krovu Bosne i Hercegovine

Iako je najavljen crveni meteoalarm za vikend koji je upozoravao na izrazito visoke temperature, četveročlana ekipa planinara Vedra iz Zenice svoj automobil usmjerila je u istočniji dio naše drage Bosne i Hercegovine i priključila se usponu na najviši vrh u BiH, Maglić u organizaciji PD Željezničar iz Sarajeva, 19. jula 2015.

Izuzetno lijepo i sunčano vrijeme učinilo je ovu turu nezaboravnom za četrdesetak učesnika pohoda koji je organiziran na veoma visokom nivou. Dvadeset kilometara duga tura započela je na Dernečištu gdje su učesnici dobili potrebne podatke i upute o turi, pazuama i težini uspona. Već na prvoj pauzi fascinirao nas je pogled na vrh Maglića koji nas je željno iščekivao da mu dođemo u zagrljaj. Usljedio je uspon tzv. Poštarevom stazom. Na ugodnih 26 stepeni celzijusa vjetrić koji je pirkao dolazio je kao pravo osvježenje, kao i ostaci snijega koji su predstavljali pravu atrakciju na suncu koje je nemilosrdno milovalo kolonu.
Nakon nešto više od dva sata penjanja ugledali smo naš cilj! Dobivši dodatnu motivaciju i elan pohitali smo ka željenom vrhu. Svi učesnici bili su fascinirani pogledom koji se pružao, na jednoj strani prema Trnovačkom jezeru, a na drugoj strani prema Prijevoru gdje se završavala današnja tura. Ugođaj koji smo doživjeli na vrhu može se doživjeti u rijetkim prilikama, jer nadmorska visina od 2386 metara često donosi nagle promjene kojih se ovaj put bili pošteđeni.

Nakon uživanja u jelu, kafi i bajramskim kolačima, polagano smo se zaputili prema Trnovačkom jezeru gdje je bila naša sljedeća duža pauza. Srcoliko jezero probudilo je u nama pozitivne emocije i žurno smo mu išli u susret. Kruna samog uspona i cjelokupnog dana bila je kupanje u toplom jezeru nakon silaska. Ugođaj koji se ne može opisati riječima, jer osvježenje koje nam je pružio bistro planinsko jezero izazvalo je erupciju oduševljenja. S tugom smo se zaputili na dvosatnu šetnju kroz nacionalni park do Prijevora gdje se završavala naša tura.

Dvadeset kilometara duga tura okončana je nakon deset sati hodanja sa pauzama nakon koje smo se umorni ali zadovoljni smjestili u kombije i zaputili prema izlazu iz Nacionalnog parka Sutjeska.
Zadovoljni, ponosni, sretni i ispunjeni pozivivnom energijom u Zenicu smo stigli sat vremena nakon ponoći. Ovaj uspon poslužio nam je kao dobar pokazatelj kondicione spremnosti koju imamo. Iako se mnogi od nas ne penju na Maglić prvi put, činjenica je da je uspon po visokim temperaturama mnogo teži i zahtjevniji, a mi smo ga bez velikih poteškoća uspjeli savladati.

Vedro tim sa Maglića,

Amna Sarajlić-Šestić,  Muris Kovačević, Edin Hujdur i  Amina Kulović

TOP