ZABORAVILI STE VAŠE PODATKE?

Biokovo – nepresušivi izvor čiste pozitivne energije

Daleko od bučne anonimnosti, daleko od trijumfa umjetne šminke, daleko od pojma nužnosti bez užitka, upoznah taj komad raja što ga Biokovom nazivaju. Posmatram, diram, udišem, čujem…. stojim usred priče i legende ove kraljice dalmatinskih planina. Sve što bih željela reći o Biokovu čini mi se nedovoljno i premalo u odnosu na njegovu ljepotu u stvarnosti.

U pet sati ujutru pokucali smo na vrata Biokova. Malo zbunjen i iznenađen radoznalim gostima, ipak nas je uveo u svoj čarobni svijet, svijet pun hrane za naše avanturističke planinarske duše. Svojim mnogobrojnim i upečatljivim markacijama nije nam dozvolio da se osjećamo izgubljeno, jednostavno je želio da se osjećamo kao kod kuće. Biokovo je planina koja živi svojim životom i predstavlja vam prirodu u punom smislu te riječi. Dok se sav svijet rapidno mijenja, ova je planina nenarušena modernim dobom, te je savršeno utočište od tog silnog vrtloga brzih i velikih promjena.

Na ovoj planini nema mjesta za monotoniju. Savršeno je usklađivala svoje intervale šuma, kamenjara, jama, te mnoge oblike kraškog reljefa, flore, faune. Nesebično nam je poklanjao prekrasne vidike srednjedalmatinskog arhipelaga u daljini. Veličanstvenim obrisima obale u podnožju, koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, pokazao nam je koliko čuva, voli i grli svoju ljepoticu Makarsku.

Ekipa je bila jedan univerzum za sebe, bez primjesa sebičnosti, uobraženosti i nedostatka osjećaja za druge. Priliv pozitivne energije u grupi bio je toliko ogroman, da sam uvjerena kako smo poremetili električno pražnjenje i punjenje oblaka iznad Makarske. Nadam se da će nam meteorolozi oprostiti što smo imali  utjecaja na njihove vremenske prognoze.

Iako smo bili fizički opterećeni, za psihički umor nije bilo ni vremena ni mjesta, a ni smisla. Biokovo je, jednostavno rečeno, jedan nepresušivi izvor čiste i pozitivne energije, koja nam je nesebično data  na raspolaganje tokom cijele šetnje.

Ipak, svi mi imamo dobre i manje dobre dane (da ne kažem loše). Pretpostavljam da je Sv. Jure (najvišlji vrh Biokova) imao jedan od tih manje dobrih dana, te nije bio baš raspoložen za ove radoznale planinarske duše. Ogromni oblak pun sivila, kiše i elektriciteta bio je odraz njegovog raspoloženja. Tako smo Sv. Juri ostali dužni jednu posjetu, a on nama jednu svoju priču.

Planinarska kuća „Lokva“ pružila nam je potreban odmor i priredila nam nevjerovatan doček – zalazak sunca. Niti jednog detalja nismo ostali pošteđeni dok je sunce uranjalo u jadransku dušu.

Vremena za rezimiranje cijelog pređenog i doživljenog puta nije bilo, jer je priliv novih užitaka još trajao. Ujutru u 7:00h smo imali sastanak sa istokom i njegovom svjetlošću koja će nas ispratiti cijeli put nazad. Koliko god često prošli onu istu stazu, osjetili iste mirise, čuli iste zvukove, glad za ovom čarolijom postaje samo veća.

Veliku sreću imaju stanovnici makarskog primorja, noseći Biokovo u srcu…roditi se i živjeti s njim i uvijek biti u njegovoj blizini…znajući koliko su mali dok ih on čuva i dok se, gledajući s visine, oni nalaze u onim veličanstvenim obrisima obale u podnožju.

Hvala ti što sam se osjećala dijelom svijeta!

Tekst poslala : Raindance_maggie (Instagram profil)

TOP